“E moj Haso…”, reče mu Mujo…

“E moj Haso…”, reče mu Mujo. “Gledam svoju Fatu nakon 25 godina braka, pa joj kažem: “Fato, sjećaš se kako smo prije 25 godina imali jeftini stan i staro auto, imali smo samo kauč i gledali mali TV u crnobijeloj boji, ali svaku večer sam u krevet išao sa prezgodnom mladom djevojkom od 25 godina. Sada imamo prelijepu kuću i veliku, dva dobra auta, veliki krevet, plazmu od 120 cm, ali spavam sada sa gospođom od 50 godina. Nešto ovdje ne štima.” Tako ga Haso sasluša, zatrese glavom pa upita: “I šta ti je Fata na to odgovorila?” Mujo uzdahnu duboko pa mu odgovori: ” Rekla mi je da shvata moj problem jer je razumna žena. Kaže kako mogu sebi da nađem novu mladu djevojku od 25 godina…” Gleda ga Haso začuđeno i ne vjeruje šta čuje pa reče: “Pa to je super, ne znam zašto se buniš onda.” A Mujo će: “Jeste sve to super, ali mi je rekla kako će se tada pobrinuti da ponovo spavam u jeftinom stanu u malom krevetu.”

TOP 10 VICEVA KOJI SU NAS OVE GODINE NASMIJAVALI DO SUZA!

Vic 1: Višak pacijenata u ludnici.

Kako je bilo previše pacijenata u ludnici, ljekar je morao da smisli način kako da otpusti neke od njih. Odlučio je da im svima pojedinačno postavi po neko pitanje kako bi shvatio ko bi od njih mogao izaći iz ludnice kao imalo normalan. Prilazi on jednom pacijentu, a on vuče konzervu svezanu konopcem. Upita njeg doktor: “Šta to radiš?” Pacijent mu odgovori: “Šetam sa svojim psom Fifijem.” Doktor je odmah znao kako ne može tog pacijenta pustiti vani. Kada je prišao drugom pacijentu, on je radio isto što i prvi. Upita njeg doktor: “Šta ti to radiš?” Pacijent mu odgovara: “Šetam svog psa Fifija.” Doktor shvati kako ni ovog pacijenta ne može da pusti van. Kada je stigao do trećeg pacijenta, koji je radio isto kao i prva dva, upita i njeg doktor: “Šta radiš?” Pacijent mu odgovara: “Kao što možete da vidite, vučem po podu konzervu zavezanu za konopac.” Ljekar sav sretan što nekoga može da otpusti pa mu reče: “Svaka čast, ti možeš da napustiš ovu ludnicu!” Pacijent izađe iz ludnice sa svojom konzervom koju pomilova pa reče: “Fifi, alaj smo ga prešli!”

Vic 2: Ministar posjetio javne ustanove.

Došao ministar sa svojim menadžerom u posjetu jednom vrtiću. Kada su došli u vrtić, odmah zapaziše kako je unutra hladno, nedostaje grijanje, djeca plaču i kukaju, nemaju dovoljno kreveta pa neki spavaju na podu, djeca ošugavila, imaju vaške… Gleda sve to ministar pa reče svom menadžeru: “Napravi investiciju u ovom vrtiću od 2 000 eura kako bi se sve ovo popravilo.” Kada su završili u vrtiću, odlaze u drugu posjetu. Dolaze oni u školu, a unutra prozori razbijeni, stolice i klupe polomljene, nedostaju krede. U sali nedostaju koševi, golovi, ništa nije okrečeno i čisto pa ministar naredi menadžeru: “U ovu školu investiraj 6 000 eura kako bi se sve popravilo i kupilo šta fali.” Zatim, dolaze oni u posjetu zatvoru, a unutra šuga, virusi, buhe, bakterije, osjeti se nepodnošljivi smrad, hrana neukusna, pa ministar reče svom menadžeru: “Ovdje napravi investiciju od 100 000.” A menadžer će mu: “Uz dužno poštovanje, ali gospodine ministre, kako to da je vrtić dobio samo 2 000 eura, škola samo 6 000, a zatvor 100 000 eura?” Ministar će mu: “Pa šta ti misliš gdje mi idemo nakon izbora?”

Vic 3: Domaći zadatak.

Jedan dan učiteljica za domaći zadatak učenicima da da napišu sastav na temu “Ima samo jedna mama.” Sutradan dođoše svi sa svojim sastavima na čas i učiteljica ih upita: “Ko će od vas prvi da čita svoj sastav?” Diže ruku Mirjana iz predzadnje klupe pa je učiteljica izvede pred tablu da pročita svoj sastav. Poče ona da čita: “Prije par dana vozila sam svoj bicikl pa pala. Moja mama me poljubila, a ja sam prestala da plačem. Ima samo jedna mama.” Učitaljica ih upita ko od njih slijedeći želi da pročita svoj sastav. Javi se Jelena pa poče da čita: “Moja mama uvijek sprema moje omiljene kolače kada sam ljuta i neraspoložena, a onda se odmah oraspoložim. Ima samo jedna mama.” Zatim se javi Perica i poče da čita: “Meni moja mama neki dan spremala palačinke, posla ona mene u ostavu da joj donesem dvije tegle džema. Ja odem u ostavu i vidim kako nema druge tegle pa joj viknem: Ima samo jedna, mama.”

Vic 4: Vojnik i časna sestra.

Ugleda vojnik časnu sestru i potrči prema njoj sav zadihan i zamoli je: “Molim Vas, časna sestro, mogu li da se sakrijem ispod Vaše haljine? Poslije ću da Vam objasnim zašto.” Časna sestra pomalo odbojno, ali nije mogla da odoli tom jadnom iscrpljenom licu pa pristade na to. Nakon par minuta naiđu odatle dva vojna policajca pa je upitaše: “Jeste li vidjeli nekog vojnika koji je ovuda bježao?” Časna sestra im odgovori: “Vidjela sam nekog kako bježi. Otišao je u onom tamo smjeru.” Časna sestra je pokazala na potpuno suprotan smjer. Kada su vojni policajci otišli, časna sestra vojniku reče kako je sve čisto. On izađe ispod suknje i zahvali joj se, a onda joj objasni kako ne želi da ide u Irak na front. Časna sestra mu odgovori kako ga razumije, a vojnik doda: “Nadam se da od mene nije nepristojno ako Vam kažem kako sam zapazio da imate jako lijepe noge.” A časna sestra mu odgovori: “Da si pogledao malo iznad, zapazio bi i prekrasan par j*ja. Ni ja ne želim da idem u Irak!”

Vic 5: Mujina kćerka, njen mladić i interfon.

Jedan mladić dopratio je Mujinu kćerku do zgrade kada su te noći skupa bili vani. Kada su stigli, stadoše pred vratima da ispuše još po jednu, a onda on ode kući. Mladić se naslonio na zgradu, stoje njih dvoje tako pa on reče: “Hajde mi ga malo popuši, majke ti.” Cura mu odgovara: “Šta ti je ba, jesi ti normalan, more neko naići!?” Nastavi da je nagovara momak: “Ma hajde brzo ćemo, znam ja da i ti voliš malo da pušiš.” Odgovara mu djevojka: “Ma volim ja to, ali će naići neko od komšija pa će reći ocu. Bila bi to bruka i sramota.” Opet momak nagovara: “De molim te. Hajde, očas ću ja to, za sekundu.” Djevojka se ne da: “Ma neću, rekla sam ti da ne mogu sada.” U tom momentu otvaraju se vrata od zgrade, a na njima je stajala Mujina mlađa kćerka, sva raščupana i u pidžami pa reče: “Babo vam je rekao, nebitno je da li puši on, je li pušiš ti, je li ga mati puši, samo nek se momak više skine s interfona.”

Vic 6: Dva Hrvata, Srbin i međusobna mržnja.

U avion koji leti za Njujork ušla su dva Hrvata. Sjednu tako oni unutra, jedan do prozora, a drugi u sredinu. Na sjedište do njih dvojice, prije polijetanja sjede jedan Srbin. Samo što je uspio da se raskomoti i izuje cipele, Hrvat do prozora će: “Mislim da bih trebao da ustanem i donesem si jednu koka kolu.” A Srbin će mu: “Nemoj da ustaješ, nema problema. Donijet ću ti ja da se ne provlačiš odatle.” Čim je Srbin ustao po koka kolu, jedan Hrvat uze njegovu cipelu i pljune u nju. Kada je Srbin donio koka kolu, drugi Hrvat će: “Jooj, i meni se sada pije jedna koka kola.” Srbin ode po još jednu koka kolu, a drugi Hrvat uzme njegovu drugu cipelu i pljune u nju. Kada se Srbin vratio s koka kolom, sjedne i on i tako su svi uživali u letu do Njujorka. Kada je avion počeo da slijeće, Srbin poče da obuva cipele i shvati šta su ova dvojica uradili pa im reče: “Pa dokle će više da traje ovo bre? Ovo neprijateljstvo među nama, ova mržnja, pljuvanje u cipele i pišanje u koka kolu?”

Vic 7: Nevjerna žena.

Policajac je imao previše posla i zbog toga nije mogao ranije da krene na more sa svojom porodicom. Tako on odluči da na more pošalje ženu i dvoje djece, pa će im se pridružiti za par dana. Kada je završio posao, policajac se uputi na mjesto gdje je njegova porodica odsjela, čim dođe u hotel, navali na svoju ženu, pa mu ona reče: “Dragi, mislim da to ne bismo trebali ovdje da radimo, ipak su djeca u sobi pored naše. Čut će nas.” “U pravu si, hajdemo nas dvoje onda na plažu”, reče policajac. Kada su stigli na plažu na kojoj nikoga nije bilo i jedva da se prst pred okom vidio, poslije pola sata počeše njih dvoje strastveno da vode ljubav. Dok su bili u tom ljubavnom zanosu, pored njih se pojavi jedan policajac. Sav smrknut poče da galami na njih: “Sram da vas bude oboje! Te stvari se ne rade na javnom mjestu, odmah se obucite!” Reče mu muž: “Oprostite, ovo je bio naš trenutak slabosti, čitavu sedmicu smo bili odvojeni. I ja sam policajac i ne bi bilo lijepo da mi naplatite kaznu.” Policajac mu reče: “U redu onda, kolega ste pa ću da Vas pustim ovaj put, ali ovu k**vu hvatam već ko zna koji put ove nedjelje, i kazna je ovaj put neće zaobići.”

Vic 8: Turisti i među njima bosanac.

Negdje na putovanju, kao turisti, sretoše se Amerikanac, Turčin, Francuz i Bosanac. Počeše da razgovaraju i dođu na temu njihovih ponosa, pa tako poče Amerikanac o sebi da govori: “Ja sam mnogo ponosan na CIA. Ti ljudi znaju sve, čak i ono što se desi, oni unaprijed znaju da će se dogoditi.” Slušaju svi to i odmahuju glavama, a onda poče Francuz da se hvali: “A ja sam ponosan na naše Francuskinje. Toliko su lijepe, zgodne, ljupke i drage, i najbitnije od svega, ne daju se tako lahko.” Turčin odmahnu rukom pa poče da govori: “Ja sam vala ponosan na turske tepihe. Mnogo su skupi, kvalitetni i lijepi, malo ko da ih može priuštiti.” Poče da govori i Bosanac: “E ljudi, ja sam vala ponosan na sebe.” Svi ga pogledaše, pa pogledaše jedni u druge, a onda ga upitaše: “Zašto si ponosan na sebe?” A Bosanac će: “Ja sam jučer obrađivao Francuskinju na turskom tepihu, a CIA nije saznala za to.”

Vic 9: Regrutna komisija u šumi.

U šumi se pojavila regrutna komisija kako bi regrutovali za vojsku. Vidješe to medvjed, zec i lisac pa se povukoše u zaklon i počnu da dogovaraju šta bi mogli da urade kako bi izbjegli vojsku. Razgovaraju oni tako i zec reče: “Ja ću da odsječem svoje uši, jer šta je jedan zec bez ušiju…” Lisac malo razmisli, pa i on reče: “Ja nemam mnogo velike uši, ali ću da odsječem svoj rep, jer šta je jedan lisac bez repa…” Razmisli malo i medvjed pa reče: “Ja ne znam, kod mene nema ni ušiju ni repa, preostaje mi jedino polni organ da odsječem, ne vidim drugi izlaz.” Tako oni uspjedoše da nađu način kako bi se izvukli i odu njih trojica na regrutaciju. Kada je pregled završen, komisija izađe pred njih sve i čita: “Zec je nesposoban za vojsku, jer mu fale uši. Lisac je nesposoban za vojsku, jer mu fali rep. Medvjed je nesposoban za vojsku, jer ima ravne tabane.”

Vic 10: Titi se sudi za raj ili pakao.

Umro je i Tito pa se pojavi na nebu i nastade rasprava o tome da li će ući u pakao ili u raj. Dogovarali su se sv. Petar i Satana o tome, pa donesoše zaključak kako Tito ipak nije bio loš čovjek, ali je problem jer je bio ateista i zadrti komunjara. Zbog toga su se dogovorili da jednu godinu provede u raju a drugu u paklu. Prvi ga je sa sobom poveo đavo i nakon godinu dana dolazi on sv. Petru pa mu reče: “Hajde sad ti uzmi ovoga, prošla je godina i sada je red na tebe. Meni je načinio veliku štetu, mnoge je demone u paklu pretvorio u pionire, i sada me tjeraju da organizujemo radnu akciju kako bismo sredili pakao.” Nakon godinu dana đavo dolazi pa kaže: “Sada je red na mene, daj mi onu komunjaru, prošla je godina dana.” A sv. Petar mu reče: “Kao prvo, nemoj da me oslovljavaš sa sv. Petar, nego sa druže Petar. Kao drugo, ja ne postojim. I kao treće, ako još samo jednom čujem da si našeg druga nazvao komunjarom, sudit ćemo ti kao narodnom izdajniku!”



Leave a Comment